Povijest crkve sv. Roka

IZ POVIJESTI NASTANKA ŽUPNE CRKVE SV. ROKA U LUKI

Nakon što je godine 1857. do temelja izgorio župni dvor uz drvenu župnu crkvu sv. Roka u Krajskoj Vesi počelo se razmišljati o gradnji nove crkve. Vadinski vlastelin Ladislav pl. Modić koji je opskrbio ondašnjega župnika Janka Pjeraka odjećom i zbrinuo ga stambeno, darovao je za tu svrhu svoj vinograd Krajščak. Nakon raznih prijedloga o najboljem mjestu za gradnju nove crkve, donesena je odluka da se nova crkva gradi na današnjem mjestu, iako je buduće gradilište zbog velike vlage bilo posve neprikladno. Prijepori oko mjesta gradnje trajali su i dalje, ali su se unatoč tomu postojeće bare na mjestu gdje se danas nalazi župna crkva zatrpale zemljom sa susjednih brežuljaka i gradnja je uskoro zatim počela. 

Godine 1860., 5. lipnja, položen je kamen temeljac župne crkve u Luki. Ugaoni kamen u svečanoj je povorci nošen od križa do većeg oltara pa potom do stola na kojemu su bila postavljena četiri svijećnjaka i novo raspelo. Blagoslov je obavio arhiđakon Tuheljskoga kotara Toma Gajdek, poznati književnik i kroničar, uz asistenciju župnika župe Jezero (sv. Juraj na Jezeru) Matije Dominića i domaćega župnika Janka Pjeraka. Među uzvanicima isticali su se još predstojnik kotarskoga ureda u Klanjcu Juraj Strah, vlastelin iz Pluske i veliki kotarski sudac Nikola pl. Halper i vlastelin iz Vadine Ladislav pl. Modić, veliki bilježnik Zagrebačke županije. Poslije obavljene svečanosti blagoslova uzvanici su pozvani na ručak kod Nikole Halpera u kuriju Pluska.  

Gradnja nije tekla glatko. Temelje koji su podignuti te iste godine morali su se po prestanku zime porušiti, jer je kroz njih na sve strane probijala voda. Napravljeni su novi temelji iz kamena koji su župljani dovozili iz Klanjca i Samobora. Župnik Janko Pjerak uporno je „Visokoj carsko-kraljevskoj Banskoj Vladi“ i prvome podžupanu Varaždinske županije gospodinu Kolomanu Bedekoviću, predsjedniku „Konkurencijalne komisije“ i  kasnijemu hrvatskome banu, podnosio „deklaracije“ protiv prenošenja župne crkve u Luku. Iako je i Komisija predložila „jedan ugodan Brežanjak“ (mjesto na kojem se danas nalazi osnovna škola Luka) umjesto sadašnje lokacije, koju je komisija već bila namijenila za župnikov vrt, „Gospoda Mernici svojevoljno…odebrali mesto veoma neprikladno, buduč da iz zviranjkov kroz zidine voda teče.“ Na gradnju nove crkve na starome mjestu u Krajskoj Vesi, iako je to tražila većina, nije prije svega pristala Zagrebačka nadbiskupija na čelu s kardinalom Jurjom Haulikom.

I tako je „začuđujuće velika, prekrasna jednobrodna gotička građevina“ bila dovršena u isto tako začuđujuće kratkome vremenu 1865. godine. Iste godine dovršena je i nova župna kurija u Luki pa se novi župnik Janko Heimb koji je naslijedio pokojnoga župnika Pjeraka (umro 1863.) iz stana u „zgradi …gospodina Modića uz vinograd Krajščak“ preselio u Luku.

„Godine 1867. dana 18. kolovoza…u prisutnosti…vrlo velikog mnoštva domaćih i stranih vjernika“ i uzvanika novu je crkvu svečano blagoslovio kotarski vicearhiđakon Ferdinand Krajačić (rođen u kuriji Domahovo), odredivši da se na tu nedjelju svake godine slavi crkva „za vječni spomen“ (Posvetilo).   

Župna crkva sv. Roka u Luki od svoga je postanka izazivala divljenje svojom veličinom i elegantnom ljepotom pa je primjerice kanonski vizitator 1868. godine zapisao da je „župa Krajskaves sa sjedištem u Luki takove …felje da joj nemože naći nigdje jednake. Crkva joj je prekrasno sagradjena, zgrada ogromna nu na veoma zlo odabranom tlu. U sredini ladje opaža se i sad mjesto gdje bijaše izvor, a sa sviuh strana naokolo obtiče i za najmanje kiše crkvu voda koja uzrokuje preveliku vlagu.“

I zaista, do danas ne prestaje čuđenje nad činjenicom što je tako malo seoce kao što je Luka (1857. godine sva su sela današnje općine imala ukupno 1311 stanovnika: Vadina 366, Luka 317, Žejinci 245, Pluska 211 i Krajska Ves 172) dobilo tako velebnu crkvu. Ove, 2004. godine, crkva je napokon evidentirana kao regionalni spomenik kulture. Bilo bi nadasve važno spriječiti propadanje crkve zbog vlažnih temelja. Zato bi općinska uprava odmah, bez odlaganja, trebala pripremiti plan uvođenja centralnoga grijanja u crkvu. Korist bi bila dvostruka: vjernici se zimi ne bi smrzavali, a temelji crkve postupno bi se sušili. Uvjerena sam da bi se u našoj župi našao i pokoji sponzor za  plemenitu svrhu sveopće sanacije naše prekrasne crkve. A vjerujem da bi i oni koji vuku korijene iz naših krajeva pripomogli u tomu. Ima među njima zacijelo  i poznatih i utjecajnih ljudi. Treba ih samo okupiti i upoznati s problemima.

ŠTEFANIJA HALAMBEK